Kulturni center Maribor, zbirka Frontier 301, število strani 244, leto izida 2023
ZA NAROČILO KLIKNITE TUKAJ

Milan Jazbec: SLOVENAC U BEOGRADU: 1987–1991
O Autoru
Dr. Milan Jazbec je ambasador i redovni profesor diplomatije, pisac i pesnik, te pripadnik prve generacije slovenskih diplomata. Zaposlen je u Ministarstvu za spoljne i evropske poslove Republike Slovenije. Bio je šesti slovenački ambasador u Severnoj Makedoniji (2016–2020) i četvrti slovenački ambasador u Turskoj (2010–2015), nerezidencijalno akreditovan u Azerbejdžanu, Iraku, Iranu, Libanu i Siriji, te državni sekretar u Ministarstvu odbrane (2000–2004).
U diplomatskoj službi je više od tri decenije; prethodno je radio u privredi, novinarstvu i politici. Oktobra 1987. godine otišao je iz privrede u Beograd, u Savezni sekretarijat za spoljne poslove, gde je završio diplomatsku akademiju. Jun 1991. je poslat u Korušku, gde je bio poslednji jugoslovenski, a nakon međunarodnog priznanja Slovenije januara 1992. do jeseni 1995. prvi slovenački konzul.
Diplomatiju predaje na Novom univerzitetu i na različitim univerzitetima u inostranstvu. Objavio je više od 70 knjiga (kao autor, koautor, urednik, sourednik, prevodi i ponovna izdanja) i autor je više od 150 članaka o diplomatiji i srodnim temama, sve na šesnaest jezika. Od 2017. godine član je slovenskog centra PEN, a u junu 2019. u makedonskom Velesu je primio Časno Racinovo priznanje.
Poznat je i po svojoj knjizi Martin Krpan – diplomat i vojščak, koja je izašla u makedonskom, albanskom i ruskom prevodu, a priprema se i poljski prevod. Objavio je dva romana o diplomatiji (Mavrica izza duše i Iskanje izgubljene duše), a sada piše trećeg, čime će zaključiti prvu slovenačku trilogiju o diplomatiji. Objavio je i više zbirki pesama.
Prateće reči
Početak ove knjige označava moj ulazak u diplomatiju, a njen kraj moj odlazak iz nekadašnje zajedničke države. U tom periodu, od prijatne jeseni 1987. pa do uzavrelog leta 1991, zbilo se isuviše toga da bi moglo stati samo u jednu knjigu. Stoga, ova knjiga je jedan mali isečak, lični prvenstveno, iz onog vremena, ispunjen spoznajom, sazrevanjem, iskustvom i dinamikom. Ličnom, društvenom, globalnom. Bili smo, i bio sam, deo onog kovitlanja i previranja koje nas je zahvatilo i odnelo u nepoznato, u sudbinu, koja je bila za svakoga drugačija i različita.
Knjiga je nastala iz unutrašnje potrebe, možda čak iz delimičnog i nesvesnog očaja, koji se tu i tamo stvarao, i pomalo ipak izlazio na površinu uma i druma. Ona je refleksija, uporedna, budući da je njena kreacija bila paralelna sa destrukcijom onog vremena i prostora… A ta refleksija, danas je kontemplacija. Svaki put kad je čitam uočavam nove aspekte onih zbivanja. Tu i tamo, neke mi se zapisane misli i zapažanja čine i dalje aktuelnim, neke kao da tonu u zaborav, a neke dobijaju na snazi i simbolizmu.
Milan Jazbec
Knjiga koju držimo u rukama nije tipična knjiga diplomatskih memoara. Reč je o nizanju memoarskih eseja o onome što je u onom prostoru i vremenu, kako kaže sam autor, bilo i predstavljalo širok diplomatski krug. Iako pretežno na prvi pogled jednostavan, tekst je dubok, u njemu se oseća jasna lična nota. U vreme kada se raspadala naša bivša zajednička država bilo je zahtevno biti u njenoj prestonici i baviti se diplomatijom. Izvoditi je, učiti je, simulirati i u isto vreme opažati sva ona događanja. Mnogo stvari odjednom. Meni je moja beogradska i jugoslovenska diplomatska kilometraža omogućavala da sve to za mene ipak nije bilo tako novo. U Milanovom slučaju je bilo upravo obrnuto. O onome u čemu i gde se našao nije mnogo znao kao insajder. Nije ni mogao da zna.
Jožef Hlep

